Pulp Fiction
prev.
play.
mark.
next.

:00:26
Zaboravi. Isuviše je rizièno.
Dosta mi je tog sranja.

:00:29
Uvek to kažeš.
Svaki put isto.

:00:33
"Dosta mi je, nikad više,
isuviše opasno."

:00:35
Znam da to uvek kažem.
I uvek sam u pravu.

:00:37
-Zaboraviš na to za dan, dva.
-Dani zaborava su gotovi za mene.

:00:40
Dani seæanja su tek poèeli.
:00:43
Znaš li, kada tako prièaš,
na koga podseæaš?

:00:45
-Zvuèim kao razuman èovek.
-Zvuèiš kao patka.

:00:48
-Kva, kva, kva.
-Naslušaj se pošto me
nikada više neæeš èuti.

:00:51
Pošto to više nikada
neæu raditi ponovo, neæeš me
nikada više èuti da kvaèem.

:00:54
-Posle ovoga veèeras?
-Taèno. Imam celu noæ za kvakanje.

:00:59
-Hoæe li neko još kafe?
-Oh, da!

:01:03
-Hvala.
-Nema na èemu.

:01:06
Mislim, kako sada stvari stoje,
:01:09
rizikuješ isto kao
kada pljaèkaš banku.

:01:12
Rizikujemo više.
Banke su lakše.

:01:14
Državne banke ne bi trebalo uopšte da te
spreèavaju u toku pljaèke.

:01:17
Osigurane su. Zašto bi ih
bolelo dupe? Ne treba mi
ni oružje da odradim državnu banku.

:01:21
Èuo sam za jednog momka, ušao je
u banku sa mobilnim telefonom.

:01:24
Daje telefon službenici.
Momak sa druge strane kaže,

:01:27
"Imamo njegovu æerku.
Ako mu ne date sav novac
ubiæemo je."

:01:31
-I upalilo je?
-Jebeno-taèno da je upalilo.
O tome ja prièam.

:01:34
Dupeglavac ulazi u banku
sa telefonom. Ne sa pištoljem,
ne sa saèmarom, sa jebenim telfonom.

:01:39
-I oèisti ih.
Ne mrdnu prstom.
-Da li su povredili devojèicu?

:01:44
Verovatno nije ni bilo
devojèice. Poenta prièe
nije mala devojèica.

:01:47
Poenta je da su orobili
banku sa telefonom.

:01:50
-Hoæeš da pljaèkamo banke?
-Ne kažem da želim da pljaèkam banke.

:01:53
Samo kažem da i ako bismo to uradili,
bilo bi lakše nego ono što smo do sada radili.

:01:56
-Neæemo više prodavnice piæa?
-O èemu smo prièali?
Da, više neæemo prodavnice piæa.


prev.
next.