:11:02
Ali hoæe li makar ostati u Madridu?
:11:05
Nije nam doputeno
da vam to kaemo.
:11:10
Ne znam...
:11:12
Pustite me da razmislim,
sada sam previe uznemirena.
:11:17
Hoæu vidjeti svog sina.
:11:19
Ne moemo èekati.
:11:21
Naalost, nema puno vremena.
:11:26
Razmislite malo o svemu.
:11:28
I... ako vam nekako moemo
pomoæi, javite nam.
:11:32
Mi nismo tu samo da bismo
vam postavljali pitanja.
:11:34
Trebali smo poèneti odavde...
:11:37
Nikada nije kasno.
:11:39
Idemo.
:11:43
Manuela, bila si divna.
:11:45
Hvala, moda je bilo previe suza?
:11:48
Naprotiv, gluma ti je bila odlièna.
:11:51
Premotat æu.
:11:53
Ako imate neki komentar,
recite, pa æu zaustaviti vrpcu.
:11:58
A ti, Roberto,
:11:59
kako si se osjeæao?
:12:00
Uasno!
:12:01
Naroèito onda kada Manuela nije
htjela razumjeti ono oko smrti mozga.
:12:04
Ne ja, ja sam medicinska sestra.
:12:07
Ali ne zna svatko to je EKG.
:12:10
Nije lako objasniti
to je smrt mozga,
:12:11
a pogotovo tim ljudima
nije lako razumjeti.
:12:13
Tu se svi prilièno uznemire,
:12:17
i hvataju se za svaku sitnicu.
:12:21
Ne moete zapoèeti prièu
o donaciji, sve dok oni
:12:24
ne razumiju i ne prihvate
smrt svog blinjeg.
:12:27
Zato trebate biti precizni i paljivi.
:12:30
OPÆI PROGRAM ZA DONACIJU ORGANA
:12:32
Priznajem da me
spominjanje Arapa omelo.
:12:34
Razbijesnilo me.
:12:37
To je zato to si osuðivao
Manuelinu reakciju.
:12:39
Ne moju, Betty, veæ Juanove majke.
:12:41
Ja nisam rasist.
:12:43
Tvoje odbijanje je bilo razumljivo.
:12:45
A kada sam rekao "plijen", umjesto "plan"...
:12:48
Htio sam pobjeæi odatle...
:12:50
Mislila sam da sam se
upiao u hlaèe...
:12:52
Razumijem to.
:12:54
Ali nikada ne smije
osuðivati ljude. To je osnovno.
:12:57
Bol i strah prate svaku vrstu reakcije,