Mary Reilly
prev.
play.
mark.
next.

:27:02
Šta ste rekli?
:27:04
Mislim,
:27:06
da sam ga èula kako se sinoæ
kreæe po kuæi.

:27:08
Da je tamo, misliš da bi me
ostavio da sam puzim dovde?

:27:13
Izvinite, gospodine.
:27:16
Ako mi dopustiš da se
oslonim na tebe,

:27:18
siguran sam da æu uspeti.
:27:23
Previše ste radili. Normalno
je što vam se desila nezgoda.

:27:26
Šta se dešava? -Gospodaru
se desila nezgoda.

:27:28
Zašto me nisi pozvala?
-Samo sam... -Tišina!

:27:30
Idi na sprat i upali vatru
u spavaæoj sobi. Bredšo!

:27:36
Sinoæ sam kasno bio napolju.
Mora da sam se, nekako,

:27:39
svom težinom oslonio
na nju.

:28:02
Dr Džekil je suviše
dobar poslodavac,

:28:04
zato je moja dužnost da
skrenem pažnju na prilike,

:28:07
kad smatram da èlanovi
posluge ne vrše svoju dužnost.

:28:10
Da te podsetim, moja je dužnost,
takoðe, da otpuštam one koji

:28:13
uporno prelaze granicu finog
ponašanja. -Da, gospodine.

:28:16
Imaš li ideju na šta
mislim?

:28:19
Nije moje da govorim gospodaru
da se ne vraæa na posao.

:28:21
Taèno. Sad mi pomozi.
:28:23
Gospodaru su potrebne
izvesne stvari iz apoteke.

:28:25
Prirodno je da smo zabrinuti
kad dr Džekilu nije dobro.

:28:28
Ali sigurno mu neæemo
poboljšati stanje skretanjem

:28:30
pažnje na svoja potpuno
nevažna mišljenja.

:28:33
Moraš biti svesna da ima puno,
mladih, sirotih devojaka,

:28:35
koje bi mogle da rade
tvoj posao.

:28:37
I da poštuju izvesna osnovna
pravila. Zapamti to.

:28:58
Meri? -Da, gospodine?

prev.
next.