Anna Karenina

1:36:01

Kao èovjek, ja sam okonèao. Kao oružije,
još mogu biti od koristi.

1:36:08

Ne mislite loše o meni.

1:36:11

Puno sam izgubio.

1:36:15

Jedino želim da se mogu
sjetiti Ane, kakva je bila..

1:36:21

kada sam je prvi put vidio.

1:36:23

Pokušavam se sjetiti
tog trenutka, ali ne mogu.

1:36:27

Ne mogu vidjeti
njeno lice.

1:36:31

Vidim je samo
kako leži

1:36:33

u željeznièkom skladištu,
gdje su je maknuli.

1:36:37

Bila je...

1:37:12

Ovaj novi osjeæaj
me nije promijenio.

1:37:14

Ne èini me sretnim,
i nije me prosvijetlilo odjednom,

1:37:17

kao što sam maštao,

1:37:19

isto kao ni osjeæaj
prema sinu.

1:37:22

-Doði u djeèju sobu, brzo.
-Nešto se dogodilo Miæi?

1:37:26

Nikakvog iznenaðenja
nije bilo.

1:37:27

-Što se dogaða?
-Miæa te hoæe vidjeti.

1:37:31

Ali, da li je to neka vjera ili ne,
ne znam što je to.

1:37:33

Kroz patnje, taj osjeæaj je ušao
u moje srce.

1:37:39

On me poznaje

1:37:41

i èvrsto se ugnjezdio
u moju dušu.

1:37:48

Neæu shvatiti zašto se molim,

1:37:53

ali molit æu se.

1:37:57

Moj sadašnji život...

1:37:59

moj cijeli život... bez obzira na ono
što mi se može dogoditi,