:16:11
Zavidim vaoj majci.
:16:15
Doista.
:16:19
Divno je...
:16:21
doivjeti te godine kada
vie nema dilema.
:16:28
Ni nemogucih odluka
koje treba donijeti.
:16:32
I sve brige i pogreke
koje ste ucinili
:16:36
postaju dragocjene
:16:39
kao i one koje ste
dobro napravili.
:16:43
Zacijelo je to
veliko olakanje.
:16:47
Takav mir!
:16:52
Ne morate cekati njezine
godine da nadete mir.
:16:57
To moete saznati tek
kad je sve iza vas.
:17:00
Vi ga imate? - Katkad.
Ali ne uvijek.
:17:05
Kada?
:17:07
Kad se probudim na rancu
i znam to moram napraviti.
:17:11
Kad znam da je to
moj dom.
:17:16
Ja se ujutro probudim
i znam da nita ne znam.
:17:22
Jesam li ispravno postupila
to sam je dovela ovamo
:17:25
daleko od oca i prijatelja?
:17:29
to se vie trudim, to se
sve vie rui oko mene.
:17:33
Pustite da se srui.
:17:38
Ne mogu.
- Zato?
:17:55
Mislite li da je dobro
to sam dola ovamo?
:17:58
Ne mogu vam odgovoriti.