:57:03
U redu.
:57:05
U redu.
:57:09
Ona je i tvoja kæi.
:57:13
Arlene, nemojmo
opet o tome.
:57:29
ivot se ne ivi samo.
:57:32
Mijenja ga, oblikuje,
ostavlja svoj znak.
:57:37
I to je to, naviknite
se na ime ...
:57:40
to æe Lisa raditi.
:57:43
Da!
:57:44
To raèunalo je bilo,
prvi veliki projekt u Appleu.
:57:48
I neki se jo pitaju zato je,
Steve inzistirao, na tom imenu.
:57:53
eli nazvati kompjutor, Lisa?
:57:56
Zar to nije tvojeg ...
:57:58
Mislim ...
:58:00
Kako se zove? Arlene.
Zar nije to ime, Arlenine bebe?
:58:04
I drugi imaju
kæeri Lise.
:58:07
Steve, ima dijete tamo a,
ne eli o tome razgovarati.
:58:12
- Mislim, izgleda kao ...
- Izgleda kao to?
:58:25
Moramo misliti o sebi,
kao o umjetnicima.
:58:30
Kao to je Picasso rekao:
:58:32
Dobar umjetnik, kopira.
Veliki umjetnik, krade.
:58:38
Evo od koga smo
htjeli krasti. Xerox.
:58:41
Potajno su razvijali
sve te èarobne stvari ...
:58:43
kao mia i grafiku na monitoru,
umjesto hrpetina brojeva.
:58:47
Ali ti kalifornijski inenjeri,
moral i su iæi u New York ...
:58:50
pokazati te zgodne stvarèice
centralnoj upravi Xeroxa ...
:58:53
a ti birokrati nisu shvaæali,
to imaju pred sobom.
:58:56
Recimo mia. To je bilo kao da
su im crknutog takora, bubnuli o stol.