La Stanza del figlio
prev.
play.
mark.
next.

:58:02
Proèitala sam mnogo ljubavnih
pisama poznatih ena

:58:04
u nadi da æu jedno
moæi da prepišem.

:58:07
Ali, te književnice te
ne vole toliko kao ja.

:58:10
Zato æu se radije
izraziti svojim reèima.

:58:14
Uskoro æe me
zvati na veèeru,

:58:17
ali prvo želim
ovo da završim.

:58:20
Stalno mislim
na prošIo leto

:58:22
i dan kada smo se
upoznali.

:59:05
Seæaš li se kad smo išli pred
njega posle logorovanja?

:59:08
Zašto nisam
ništa primetila?

:59:12
Nismo primetili ništa
èudno. -Možda je trebalo?

:59:15
Možda nije bilo važno.
Nikada to nije spomenuo.

:59:18
Šta je uopšte spominjao?
:59:23
Ovde:
:59:24
Videli smo se samo jednom,
:59:27
ali to mi je bilo dosta da
shvatim da si poseban.

:59:30
Samo jedan dan!
:59:32
Da, znam,
proèitala sam, ali...

:59:34
Ali, naèin na
koji piše o Andrei...

:59:37
Evo, u jednom
trenutku ona kaže

:59:39
da joj izgleda stidljiv,
a on to uopšte nije.

:59:42
Kad je on miran, ne
oseæaš se neprijatno.

:59:45
Tako je.
:59:48
Piše li adresa?
:59:50
Na poleðini pisma.
:59:52
Pitaæu informacije
da mi daju broj.

:59:54
Možda bi bilo
bolje pisati.

:59:56
Zašto?
:59:58
Zato što joj
moramo reæi.


prev.
next.