La Stanza del figlio
prev.
play.
mark.
next.

:59:05
Seæaš li se kad smo išli pred
njega posle logorovanja?

:59:08
Zašto nisam
ništa primetila?

:59:12
Nismo primetili ništa
èudno. -Možda je trebalo?

:59:15
Možda nije bilo važno.
Nikada to nije spomenuo.

:59:18
Šta je uopšte spominjao?
:59:23
Ovde:
:59:24
Videli smo se samo jednom,
:59:27
ali to mi je bilo dosta da
shvatim da si poseban.

:59:30
Samo jedan dan!
:59:32
Da, znam,
proèitala sam, ali...

:59:34
Ali, naèin na
koji piše o Andrei...

:59:37
Evo, u jednom
trenutku ona kaže

:59:39
da joj izgleda stidljiv,
a on to uopšte nije.

:59:42
Kad je on miran, ne
oseæaš se neprijatno.

:59:45
Tako je.
:59:48
Piše li adresa?
:59:50
Na poleðini pisma.
:59:52
Pitaæu informacije
da mi daju broj.

:59:54
Možda bi bilo
bolje pisati.

:59:56
Zašto?
:59:58
Zato što joj
moramo reæi.

1:00:00
Ona ne zna.
Ona ne zna za Andreu.

1:00:04
To se dogodilo pre
skoro mesec dana.

1:00:07
Bila je nedelja...
1:00:15
Draga Ariana...
1:00:18
Piše ti
Andrein otac...

1:00:21
Moram ti reæi
nešto strašno...

1:00:39
Draga Ariana...
1:00:45
Da sad prestanemo?
1:00:48
Veæ si umoran?
1:00:50
Moji prijatelji me èekaju
da idemo na ronjenje.

1:00:55
Èekaju te?
-Da.


prev.
next.