Adaptation
prev.
play.
mark.
next.

:48:00
Otvaramo sa Larošom.
On je duhovit.

:48:02
Kaže da voli prilagodljive
biljke. Mutacija je zabavna.

:48:06
Pokazujemo cveæe...
moramo da imamo suðenje...

:48:09
Pokazujemo laroša koji
kaže "Mutirao sam kao beba.

:48:11
Zato sam tako pametan."
To je smešno. Otvaramo na

:48:14
poèetku vremena.
Ne, otvaramo sa Larošom

:48:16
koji stiže u moèvaru.
-Hvaljeni bili belci.

:48:25
Ne znam kako ovo da
adaptiram. Trebalo je da

:48:27
se držim svojih dela.
Ne znam zašto sam mislio

:48:29
da mogu to da napišem...
:48:30
Vidiš nju?
:48:32
Tucao sam je u bulju.
:48:35
Nisam, šalim se.
:48:39
Možda ja mogu da pomognem.
:48:48
Radi se o cveæu.
:48:51
Dobro.
:48:54
Ali ne samo o cveæu. Imaš
ludog botanièara, zar ne?

:48:58
On je smešan, zar ne?
:49:04
"Nema ga ni upola dovoljno
da popuni knjigu...

:49:08
pa Orleanova vrši digresije u
dugim pasusisma bla, bla...

:49:12
Ništa ne vezuje te pasuse..."
Kritika u Njujork Tajmsu.

:49:15
Ne mogu ja to da povežem.
:49:17
To je ono razvuèeno
pisanje njujorkera.

:49:20
Èoveèe. Nju sam tucao u bulju.
:49:24
Knjiga nema prièu.
Ne postoji prièa. -Dobro.

:49:28
Izmisli nešto.
:49:30
Niko u gradu ne ume da
izmisli ludu prièu kao ti.

:49:33
Ti si car za to.
-Ovaj put to nisam želeo.

:49:37
To je tuð materijal. Imam
odgovornost prema Suzan...

:49:42
Hoæu da napredujem kao
pisac. Da uradim nešto

:49:45
jednostavno.
:49:46
Da pokažem ljudima
koliko je cveæe èudesno.

:49:50
Da li je èudesno?
:49:54
Ne znam.
:49:56
Mislim da jeste.

prev.
next.