Roger Dodger
prev.
play.
mark.
next.

:21:24
Nik?
:21:27
Ujka Rodžer.
Kako si?

:21:31
Otkud ti ovde?
:21:33
Šta? Oh.
Hteo sam da vidim gde radiš.

:21:37
- Da. Ne. Šta radiš ovde?
- Šta?

:21:41
- Misliš ovde u Njujorku?
- Da..

:21:44
Imao sam razgovor Na Kolumbiji,
i mama je rekla da te potražim.

:21:47
- Sedi.
- O.K.

:21:51
Zato su izmislili
telefon.

:21:53
- Telefon?
- Da. Tvoja majka me je zvala.

:21:55
- Jesi li razgovarao sa njom?
- Igrali smo se šuge telefonom.

:21:59
Rekla je da bi mogao
da mi pokažeš èime se ti ovde baviš.

:22:01
Jeste?
:22:03
Pa, i nema tako puno toga
da ti pokažem, Nik.

:22:06
Stvarno? Šta radiš po ceo dan?
:22:10
Šta radim po ceo dan?
:22:13
Sedim ovde i smišljam naèine
kako da ljude nateram da se loše oseæaju.

:22:17
- Mislio sam da pišeš za reklame.
- Pišem...

:22:20
ali se proizvod ne može prodati
bez da se ljudi oseæaju loše.

:22:24
Zašto da ne?
:22:28
To je igra zamene.
:22:31
Moraš da ih podsetiš da im nešto
nedostaje u njihovim životima.

:22:33
Svakom nešto nedostaje, zar ne?
:22:35
- Pa valjda.
- Veruj mi.

:22:37
I kada se oseæaju dovoljno
neispunjeni...

:22:40
ti ih ubediš da je tvoj proizvod
jedino što može da popuni prazninu.

:22:43
tako da umsto da se pozabavimo
njihovim životima...

:22:46
umesto da srede ono što ih muèi u korenu,
pravi razlog njihove mizerije..

:22:50
oni odlaze i kupuju par
kargo pantalona koje izgledaju glupo.


prev.
next.