Roger Dodger
prev.
play.
mark.
next.

:22:01
Jeste?
:22:03
Pa, i nema tako puno toga
da ti pokažem, Nik.

:22:06
Stvarno? Šta radiš po ceo dan?
:22:10
Šta radim po ceo dan?
:22:13
Sedim ovde i smišljam naèine
kako da ljude nateram da se loše oseæaju.

:22:17
- Mislio sam da pišeš za reklame.
- Pišem...

:22:20
ali se proizvod ne može prodati
bez da se ljudi oseæaju loše.

:22:24
Zašto da ne?
:22:28
To je igra zamene.
:22:31
Moraš da ih podsetiš da im nešto
nedostaje u njihovim životima.

:22:33
Svakom nešto nedostaje, zar ne?
:22:35
- Pa valjda.
- Veruj mi.

:22:37
I kada se oseæaju dovoljno
neispunjeni...

:22:40
ti ih ubediš da je tvoj proizvod
jedino što može da popuni prazninu.

:22:43
tako da umsto da se pozabavimo
njihovim životima...

:22:46
umesto da srede ono što ih muèi u korenu,
pravi razlog njihove mizerije..

:22:50
oni odlaze i kupuju par
kargo pantalona koje izgledaju glupo.

:23:01
- Pa...je li zabavno?
- Ume da bude.

:23:05
Upravo sam se spremao
da završim.

:23:08
Kul
Možemo da odewmo dapojedemo nešto.

:23:12
- Važi. Hajdemo odavde.
- Super.

:23:41
Uplašio si me malopre.
Mislio sam da imaš napad.

:23:43
- Šta? Kada?
- Znaš, u kancelariji?

:23:49
To je obièna meditacija.
Smiruje me. Hvala.

:23:51
Zašto bi ti trebalo da se smiruješ?
Ti si tinejdžer. Hvala.

:23:54
Mozak mi je kao kaša
kada sam pod stresom..

:23:56
tako da mi meditacija pomaže da se
fokusiram i da blokiram sve što je ružno.

:23:59
- Ružno?
- Kao što su strah i bol, znaš?


prev.
next.