Beyond Borders
prev.
play.
mark.
next.

:45:00
Zašto me nikada nisi nazvao po imenu.
- Molim.

:45:03
Nikad ne kažeš moje ime! Zašto?
:45:08
Šta prvo uradiš kada se prehladiš?
Što?

:45:11
Šta prvo uradiš kada se prehladiš?
:45:17
Uzmem aspirin ili viski!
Sve to zbog prehlade?

:45:22
Ja ne... Ne uzimaš ništa samo
si prehlaðena. -Ne! - Ne!

:45:25
A imaš sve, a ovdje nemaš ništa...
:45:31
Šta bi rekao doktor u Londonu. Nikad
:45:33
se nije ni sreo sa nekom opasnom
zarazom. I ovdje ti ne kažu hvala...

:45:35
...jer hvala, ovdje osjeèaju svi.
:45:38
Pravo od Boga. Jer nema lijekova,
jer nema prave pomoæi.

:45:42
To je obiæna èista stvar, patnja!
:45:48
A kada vidiš njihovu hrabrost...
:45:55
U djetetu...
:45:59
...kako možeš napraviti bilo što osim
da ga uzmeš u naruèje.

:46:10
Sjeæaš se djeèaka iz Londona JoyJoy-a.
:46:13
Da naravno. - On je prvi koga sam
spasio imao je 10 godina.

:46:17
Lako je bio malaksao. Uspio je
sahraniti ostatak svoje porodice.

:46:26
Mi nemamo ni ideju šta je hrabrost.
:46:31
Bio je stalno pored mene.
:46:35
Pomagao mi je u klinici, bio je dobar.
:46:40
Bio je sladak i poslušan. I želio je da
bude kao ja, mislim bio je luckast i djetinjast.

:46:44
Ali, pored njega sam se dobro osjeèao.
Pa sam ga poveo sa sobom u London.

:46:48
Znaš, bio je moj talisman, moja
vlastita Afrika.

:46:54
Kako sam mogao biti tako
prokljeto glup?

:46:58
Kako sam mogao biti toliko
sebièan?


prev.
next.