Garden State
prev.
play.
mark.
next.

:52:00
...uspjela je. Mislim, da li je dobra?
- Sjajna je!

:52:08
U redu!
:52:11
Prekini! - Majka ti je u pravu,
stvarno si dobra.

:52:16
Ovo je sjajno ali moramo da idemo.
- Dobro.

:52:18
Samo sam htjela pokazati...
- Mama, prekini!

:52:20
Moja beba!
Dobro, idemo!

:52:22
Hajde, gubi se!
Èekaj malo!

:52:26
Zagrli me!
:52:28
Jako te volim!
Tako sam ponosna na tebe!

:52:30
Volim i ja tebe.
- Ugodnu noæ želim!

:52:32
Hvala na veèeri!
- Hoæeš li me i ti zagrliti?

:52:35
Mama! nemoj!
- Može jedan zagrljaj.

:52:46
Laku noæ! Vidimo se, Time!
- Bok, Tim!

:52:49
Mir, brate!
:52:52
Ne znam. To je oduvijek bio
jedini posao koji sam volio.

:52:55
Pretvaranje da sam
netko drugi.

:52:57
A toliko sam loš u zadnje vrijeme
da samo dobijam uloge hendikepiranih.

:53:01
Nije smiješno!
:53:03
Hajde, pa moraš shvatiti
to kao šalu.

:53:05
Ako se ne možeš sebi smijati,
život æe ti biti jako dosadan.

:53:09
Dobro, zašto se onda
tebi smijemo?

:53:11
Ponovo sam lagala.
:53:15
Imam epilepsiju.
- Èemu se sada smijemo?

:53:20
Ja...
:53:22
Imala sam napad u kancelariji
gdje radim.

:53:25
I rekli su mi da njihovo osiguranje neæe
to pokriti ako ne nosim nešto dodatno.

:53:28
A što je to nešto dodatno?
- Kaciga koju nosim!

:53:33
Ma daj!
:53:34
To je smiješno.
To je stvarno smiješno.

:53:36
Mislim, ja sam jedina osoba
koja nosi kacigu na poslu...

:53:39
a nisam ni vatrogasac,
niti vozim formulu.

:53:43
Što napraviti? Mislim, ne mogu dati
otkaz. Osiguranje je nevjerojatno.

:53:47
Što napraviti?
Smijati se!

:53:49
Ne kažem da ne plaèem.
Ali osim toga, smijem se.

:53:54
I shvatila sam da je glupo
sve shvatiti ozbiljno.

:53:58
Volim se ja i
dobro isplakati.


prev.
next.