:24:05
-Kerolin, jesi li dobro?
:24:15
DANIJEL MONRO
:24:22
-Zdravo, u redu je.
-Oèi su mu otvorene.
:24:32
Kako se zove? -Deni.
-Zdravo, Deni. -Paljivo.
:24:37
-Deni, imamo neke posetioce
za tebe. -Pogledaj, svi su ovde.
:24:43
Pogledaj, to je deda.
:24:50
-Dobro sam, stvarno sam dobro.
-Odlièno.
:24:56
-To izgleda ba dobro, Deni. Sada
idi operi èetkicu.
:25:01
Zdravo. Idem da donesem poklon.
U maini je.
:25:08
-Deni, jo uvek crta? -Ne.
-Ne? Zar nisi hteo da bude umetnik
:25:13
kad poraste? -Ne, vie.
-Ne? ta hoæe onda da bude?
:25:16
-Doktor. -Doktor? Pametan deèko.
Tako æe zaraditi i neto.
:25:22
Zato lekar? -Jer elim da pomaem
ljudima kada su povreðeni.
:25:26
-Sluaj ovog malog. Ima dobro
srce, Deni i samo to ti treba u ivotu.
:25:31
Sada budi dobar deèko i pojedi svoj
ruèak.
:25:45
-Sada, glavni rez ovde. Dodajte
mi broj sedamnaest, molim.
:25:49
-Zapravo, profesore, mislim da bi broj
dvanaest vie odgovarao.
:25:54
-Da, taèno. Broj dvanaest.
Hvala, gospodine Monro.