The Final Cut
prev.
play.
mark.
next.

:27:02
ikada imao. Ko je to uradio?
-Kako možeš da izdržiš?

:27:06
Ljudi spavaju i seru, ljudi kradu jedni
od drugih, manipulišu...

:27:14
-Ne mogu da prièam, radim.
:27:24
-Sada sam povreðen. Nisam zato
ovde. -Prebukiran sam sledeæa dva meseca.

:27:29
-Nemam posao za tebe, ali zapravo
imaš nešto što mi treba.

:27:34
-Šta to što ti želiš mogu ja da imam?
-Znam da si uzeo Benestar projekat,

:27:37
i ja ga želim. -Mislio sam da si
odustao od rezanja.

:27:45
-Nudim ti pet hiljada dolara u gotovini.
:27:52
Šta, parola? Zaboravi prokletu
parolu i odrasti. Ovo je stvarni život sada.

:28:17
-Da li ste promenili boju našeg èamca
za pecanje? -Nikad to ne bih uradio.

:28:20
-Jeste li sigurni jer se ga se ja
seæam kao zelenog ili crvenog?

:28:25
Èudno, kao da su se sva seæanja
u tom èamcu koja su bila zelena kao

:28:30
da su mi raznela mozak.
-Možda i jeste bio zelen.

:28:35
-Izvinite me, moram da idem.
-U redu, žurba, žurba.

:28:39
Divan rad, gdine Hekman, imaæu
vas na umu za mene.

:28:49
-Da, pitanja. Ja ih se drugaèije
seæam. Jesi li siguran da se to desilo?

:28:52
-Neki od nas još uvek žive po
paroli, Fleèeru. Nismo otišli.

:28:56
Imamo ono što je potrebno.
-A šta je to potrebno, Alene?

:28:59
Obmana, opsesija, krivica?
Ne, nemam ništa od toga.


prev.
next.