The Final Cut
prev.
play.
mark.
next.

:51:10
Kada sam bio malo stariji od tebe
ja sam izgubio oba roditelja.

:51:16
Ne znaju mnogi kako se oseæaš.
Mnogi ne razumeju.

:51:21
Ali ja razumem. Ne želiš da zabadam
nos i ispitujem i u pravu si.

:51:33
-U redu.
:51:36
Alene, nije stvarno roðendan
gdina Žapca. Za nedelju dana je.

:51:49
-Mogu li da pitam jedno pitanje i
onda idem?

:51:52
Bio je jedan èovek koji je bio na jednoj
od zabava tvojih roditelja.

:51:56
Posebno kod njega je to što je nosio
naoèare koje su bile veoma debele.

:52:01
Debele skoro kao dno èaše.
-Gdin Hant?

:52:05
-Dala sam mu pozivnicu.
-Gdin Hant?!

:52:09
Da li se zvao Luis Hant?
-Bio mi je uèitelj.

:52:13
-Stvarno? Šta predaje?
-Više ne predaje.

:52:18
Poginuo je u saobraæajnoj nesreæi
pre godinu dana. Bilo je veoma tužno.

:52:22
-Da li ste imali memorijal kao za
tvog oca? -Ne znam. Samo smo

:52:26
imali dan u školi kada smo prièali
o tome.

:52:31
-Hvala ti, Izabel.
:52:38
-Alene...
:52:41
Hoæeš li ti da popraviš ono èega
moj tata može da se seti?

:52:47
-Na neki naèin, da.
:52:51
-Možeš li da uèiniš da zaboravi da sam
iscrtala njegov ugovor sa pastelnom bojcom?

:52:57
-Hoæu. -I da sam vukla Doti toliko
jako da je plakala. Da li æe to zaboraviti?


prev.
next.