No Direction Home: Bob Dylan
prev.
play.
mark.
next.

:12:00
To nije bio naš svijet. Bio je previše siv.
:12:03
Bojali smo se da bi u svakom trenutku...
:12:06
taj crni oblak mogao eksplodirati
i sve ubiti.

:12:13
U školi su nam pokazali
kako potražiti sklonište pod stolom.

:12:17
S tim smo odrastali
i to je stvorilo osjeæaj paranoje...

:12:21
neoèekivanih omjera.
:12:31
U svibnju 1959. snimio sam
Boba Zimmermana.

:12:34
Bob je bio uzbuðen
kad je èuo da imam magnetofon...

:12:37
Dick Kangas, srednjoškolski prijatelj
:12:38
i htio je èuti kako zvuèi.
:12:44
Ne znam
jesam li se sviðao djevojkama...

:12:46
svirajuæi po gradu.
:12:49
Prva djevojka kojoj sam se svidio,
bila je Gloria Story.

:12:53
To joj je bilo pravo ime. Gloria Story.
:12:55
Drugoj djevojci bilo je ime Echo.
Prilièno neobièno.

:12:59
Nikad nisam èuo
da se netko zove Echo (Jeka).

:13:04
Pjevao sam joj serenade ispod prozora.
:13:09
Obje su inspirirale pjesnika u meni.
:13:13
Dugo nakon našeg odlaska...
:13:15
dok naše tijelo...
:13:17
ne otputuje u daljinu
svjetlosnim godinama...

:13:20
nestane u crnilu prostora
iz kojeg smo izašli...

:13:24
uništeno onako kako smo nastali,
u prasku plina i vatre.

:13:33
James Dean, Brando, Divljak.
:13:36
Prošlost je i dalje postojala.
:13:38
Njihovom pojavom
nije se odmah stvorila nova scena.

:13:42
Vrijeme je nekako zatrlo trag prošlosti...
:13:45
onakvoj kakva je bila dok sam odrastao.
:13:49
Vrijeme i napredak.

prev.
next.