No Direction Home: Bob Dylan
prev.
play.
mark.
next.

1:41:01
To je vjerojatno bila jedna od stvari
koja me privlaèila.

1:41:04
Probudio bi majèinske instinkte...
1:41:06
kod žene koja je mislila da ih nema.
1:41:09
Stanovao je kod mene u prekrasnoj kuæi
u dolini Carmel.

1:41:14
Ondje je volio pisati.
1:41:15
Samo je kucao u tu mašinu.
1:41:18
Uvijek bi govorio: "Što misliš?"
1:41:21
Ništa ne bih razumjela,
no voljela sam to.

1:41:26
Odluèila sam shvatiti,
stoga sam sve proèitala.

1:41:30
Onda sam dala svoje viðenje toga.
1:41:34
Odgovorio je: ""To je vraški dobro.""
1:41:35
Govorio je: ""Za puno godina...
1:41:37
""svi ti ljudi, svi ti seronje...
1:41:39
""pisat æe o sranjima o kojima pišem.
1:41:41
""Ne znam odakle to dolazi.
1:41:42
""Nemam pojma o èemu pišem.
1:41:45
""A oni æe pisati o tome.""
1:42:12
Bob je pisao. Pisao i pisao.
1:42:15
Jednom smo došli u nekakav motel...
1:42:17
Bila sam popularna, i nije bilo važno
jesam li bosonoga ili ne.

1:42:22
No sa mnom je bio taj rašèupani tip...
1:42:24
i ljudi za recepcijom
nisu ga htjeli primiti...

1:42:27
i rekli su da nema praznih soba.
1:42:30
Naravno, pobjesnila sam...
1:42:32
i na kraju dobila sobu.
1:42:37
O tome je napisao frapantnu pjesmu...
1:42:41
The Hour The Ship Comes ln.
1:42:43
Vidjela sam kako ih sve vješa.
1:42:45
Nikad to ne bi priznao...
1:42:47
no tako mi je to izgledalo.
1:42:49
Svoje osjeæaje...
1:42:53
zbog toga što mu nisu htjeli dati sobu...
1:42:56
pretoèio je u sjajnu pjesmu,
u jednu noæ.


prev.
next.