No Direction Home: Bob Dylan
prev.
play.
mark.
next.

1:40:01
Mislili smo kako segregacija
neæe opstati...

1:40:03
i da moramo nešto uèiniti
po tom pitanju.

1:40:05
Doista smo vjerovali kako pripadamo...
1:40:07
pjevaèima koji mijenjaju svijet.
1:40:10
s ""Festivala"" Murraya Lernera
1:40:28
Boba sam prvi put vidjela
u Gerde"s Folk Cityju.

1:40:33
Rekli su mi za njega.
1:40:35
""Taj tip je genij
koji piše nevjerojatne pjesme...

1:40:39
""i obožava Woodyja Guthrieja.""
Te stvari.

1:40:42
Bila sam jako sumnjièava...
1:40:45
kad su ljudi šizili za nekim drugim
osim za mnom.

1:40:48
No otišla sam, i doista...
1:40:50
bio je sve ono što su govorili.
1:40:52
Oboje smo bili bucmasti.
1:40:54
To pomislim kad vidim
slike iz mlaðih dana.

1:40:56
Glatka koža, bucmasti.
Bili smo doista mladi.

1:40:59
Bob je izgledao kao odrpani djeèak.
1:41:01
To je vjerojatno bila jedna od stvari
koja me privlaèila.

1:41:04
Probudio bi majèinske instinkte...
1:41:06
kod žene koja je mislila da ih nema.
1:41:09
Stanovao je kod mene u prekrasnoj kuæi
u dolini Carmel.

1:41:14
Ondje je volio pisati.
1:41:15
Samo je kucao u tu mašinu.
1:41:18
Uvijek bi govorio: "Što misliš?"
1:41:21
Ništa ne bih razumjela,
no voljela sam to.

1:41:26
Odluèila sam shvatiti,
stoga sam sve proèitala.

1:41:30
Onda sam dala svoje viðenje toga.
1:41:34
Odgovorio je: ""To je vraški dobro.""
1:41:35
Govorio je: ""Za puno godina...
1:41:37
""svi ti ljudi, svi ti seronje...
1:41:39
""pisat æe o sranjima o kojima pišem.
1:41:41
""Ne znam odakle to dolazi.
1:41:42
""Nemam pojma o èemu pišem.
1:41:45
""A oni æe pisati o tome.""

prev.
next.