The Man Who Would Be King
prev.
play.
mark.
next.

:37:10
Nisu pravi, hvala Bogu!
:37:12
Užasni su!
:37:15
Stavili ih Kafirci, reko bih,
da plaše susjede.

:37:19
Peachy...
:37:21
...to znaèi da smo
nadomak Kafiristana.

:37:24
Biti æe da je tako!
:37:27
Što je to bilo?
:37:30
Mostovi su nam spaljeni, takoreæi.
:37:32
Kako to misliš?
:37:34
Most koji smo prešli nije više tamo!
:37:38
Što?
:37:55
Što sada?
:37:57
Pa, reci mi.
:37:58
Pukotina.
:38:00
Muda u procepu, Danny,
ni tamo ni `vamo!

:38:03
Široka?
-Dovoljno.

:38:05
Pada pravo u ništa, dokle
prosjak može da pljune.

:38:12
To je zadnji, Peachy.
:38:14
Nema više bogova za potpalu.
:38:18
Ovo nam je "Zadnja Stanica," Danny.
:38:22
Ne umire mi se na inèe...
:38:24
...da osjetim hladnoæu kako
puzi uz udove, da se ukoèim.

:38:29
Uèinit æu što treba
kad se vatra ugasi.

:38:32
Pošteno.
:38:36
Nije li prokleta sramota, a?
:38:38
Da stignemo do ovdje i ne uspemo.
:38:42
Da dobaciš kamenom...
naše kraljevstvo!

:38:47
Volio bih da sam te vidio, Danny,
sa zlatnom krunom na glavi...

:38:51
...ako bi našao dovoljno veliku!
:38:57
Peachy, po tvom mišljenju...

prev.
next.