Mujeres al borde de un ataque de nervios
prev.
play.
mark.
next.

:56:00
Tužila ga je za milione,
za sve godine koliko je bila zatvorena.

:56:06
- Paulina je bila njen advokat.
- Tvoja mama ne bi pobedila ni žbun.

:56:10
Paulina je pokušala da tuži lvana,
ali nije uspelo.

:56:13
Kakva luda prièa.
:56:15
Mama me mrzi. Ja predstavljam sve godine
koje je provela u bolnici bez njega.

:56:21
Pa, ja te volim. Ti predstavljaš jedinu
dobru stvar koju je Ivan uradio u životu.

:56:28
- Oh, ti si ovde.
- Nisam želela da prekidam.

:56:32
- Gde ideš?
- Napolje. Ali odmah se vraæam.

:56:36
- Ne pominji Paulinu.
- Šta?

:56:38
Ništa. Daj Marisi kafu.
Probudi je.

:56:40
- A ako ne možemo?
- Ti odluèi. Ja sam mislila na tvoju mamu.

:56:43
- Uostalom, idemo na put.
- Šta?

:56:45
- Idemo.
- Gde?

:56:47
- Ne moraš da znaš.
- Mi smo begunci.

:56:49
- Zaveži! Bolje da ne znaš.
- On sve veæ zna.

:57:01
Šta da kažem ako Ivan doðe?
:57:04
Reci mu...
da ne oèekujem ništa od njega.

:57:07
Da je sve što mi je ostalo od njega
ovaj kofer, kojeg æu da se rešim.

:57:12
Ne. Bolje nemoj
ništa da kažeš.

:57:16
Ne javljaj se na telefon.
I ne otvaraj vrata.

:57:19
OK.
:57:21
Odmah se vraæam.
:57:29
Karlos, preterala sam u vezi tvoje mame.
Jako mi je žao.

:57:35
Imaš pravo u vezi ljubljenja
sa svima. Daj Marisi njenu kafu.

:57:51
- Šta nije u redu?
- Ništa. Ona se zabavlja.

:57:57
- Nikad je nisam videla ovakvu.
- Nemoj da je budiš. Uživa.


prev.
next.