:12:02
Nije. Otiao je da spava.
:12:05
Mislila sam, ako hoæete
da pregledate oiljke...
:12:11
Hodi.
:12:13
Zavrni rukav.
:12:16
Jako je duboko. Zar nikad nisu
uticali na pokrete prstiju?
:12:20
Neko vreme nisam mogla
da pokreæem palac,
:12:22
ali se posle to sredilo.
:12:25
Da li te i sad boli? -Ponekad
me igne kad je vlano vreme,
:12:28
inaèe me nimalo ne boli.
-Od èega ti je to?
:12:38
Doði.
:12:40
Sedi.
:12:41
Ne, gospodine. -Insistiram.
Hoæe neko piæe? -Ne, gospodine.
:12:50
Kako se to desilo?
:12:52
To je bila kazna, gospodine.
:12:57
To si namerno uradila,
zar ne?
:12:59
Nisam, gospodine.
:13:03
Zar misli da sam pun para,
kuèko jedna trapava.
:13:30
Sad izlazim.
Videæu ta mogu da naðem.
:13:33
Nije se dugo vraæao.
:13:36
Hod mu je bio èudan,
nije ba hramao.
:13:40
Njegovi koraci,
:13:42
po njima sam ga uvek
prepoznavala.
:13:45
Kao da je svaki korak
zvao moje ime.
:13:53
Jesi li jo unutra, Meri?
:13:54
Naao sam neto da
ti pravi drutvo.
:13:57
Ne elimo da bude
usamljena, zar ne?