Anna Karenina
prev.
play.
mark.
next.

:35:00
Znaš Kostja,
:35:01
reæiæu ti istinu.
Sam si kriv.

:35:06
Uplašio si se suparnika.
Zašto se nisi borio?

:35:09
Kiti nikad sa njim nije mislila
ozbiljno.

:35:11
Bila je privuèena
dobrim izgledom.

:35:16
Reæiæu ti otvoreno.
:35:17
Kad se bude vraæala
s leèilišta,

:35:20
iæiæe u Jergušov
na miran seoski život.

:35:25
A to nije daleko
odavde Kostja, zar ne?

:35:28
Nije.
:35:36
Ne znam da li to veæ znaš,
:35:38
ali sve jedno mi je.
Reæiæu ti.

:35:40
Ja sam je zaprosio..
:35:43
i bio sam odbijen.
:35:48
Kiti je sada za mene jedna neprijatna,
stidna uspomena. Tome je kraj.

:35:54
Preživljavao sam tamu
poprilièno dobro,

:35:56
ali jedina stvar
u kojoj sam istrajavao

:35:58
bio je rad.
:36:00
Stapao sam se i lepio s njim
svom svojom snagom.

:36:05
Jednom sam izgubio strpljenje
s nastojnikom

:36:07
i u besu uzeo sam kosu
i poèeo da kosim.

:36:11
To me je smirilo.
:36:13
Rešio sam
da kosim.. ceo dan.

:36:25
Radeæi,
:36:27
izgubio sam oseæaj
vremena.

:36:29
Nisam bio svestan toga
da li je kasno ili rano.

:36:33
Ovakva promena
davala mi je puno zadovoljstvo.

:36:37
Kada sam zaboravljao na rad,
i kosim bez snage,

:36:41
moja linija je i tako bila
dovoljno ravna i glatka.

:36:47
Sve èešæi su bili trenuci
zaborava.

:36:50
Kada sam nisam
mahao kosom,

:36:54
tada kao da je sama kosa
mahala sobom.

:36:57
Neka spoljašnja sila
kao da me je gurala napred,


prev.
next.