Serendipity
prev.
play.
mark.
next.

:11:02
Za koju veèno ispašta.
:11:04
Baš tako.
:11:24
- Tako, tako.
- Èitljivo, èitljivo.

:11:26
- Ne mogu da verujem da ovo radim.
- A sada, molim te, molim...

:11:29
neka sudbina izabere pravi kurs.
:11:36
Oh!
:11:42
- To je bila nesreæa. Molim te,
napiši ga ponovo. - Ne mogu.

:11:45
To je bio signal.
:11:47
Sudbina nam govori da odstupimo.
:11:49
Ako sudbina nije htela da budemo zajedno,
zašto smo se veèeras sreli, a?

:11:53
- Da te èujem.
- Pa, ne znam.

:11:55
- Ali to nije neka nauka, to je oseæaj.
- A šta ako je pogrešan?

:11:57
Šta ako je sve u našim rukama,
a mi to tek tako ispustimo?

:11:59
Bez imena, brojeva telefona, bez ièega.
Šta misliš da æe se desiti?

:12:02
Misliš da æe mi dobra stara sudbina
tek tako dati informacije...

:12:04
...i odvesti me pred tvoja vrata?
- To ti je najbolja ideja koju si imao veèeras.

:12:07
- Šta je najbolja...
- Evo, zapiši svoje ime i broj telefona.

:12:11
- Na novèanici od $5?
- Aha, uradi to.

:12:16
Ti si jedna èudna
i interesantna žena.

:12:21
Šta sada?
:12:23
Èekaj tu.
:12:36
Hej!
:12:40
Šta je to bilo doðavola?
:12:42
Kada ta novèanica doðe nazad
u moje ruke, ja æu moæi da ti se javim...

:12:46
I kada èuješ moj glas
u slušalici...

:12:48
onda æeš verovati
u sudbinu, zar ne?

:12:52
- Hej, a ja?
- Šta hoæeš da kažeš?

:12:55
Pa moramo poslati u univerzum
i nešto sa tvojim imenom, zar ne?

:12:58
- Hajde, zar nije tako fer?
- To je fer.


prev.
next.