Adaptation
prev.
play.
mark.
next.

:23:01
O, BOŽE! DA!
:23:04
Hteo sam da pokažem
scenario nekim ljudima.

:23:08
Možda bi i ti mogao da
ga proèitaš. Ako hoæeš.

:23:11
NARAVNO. VRLO RADO.
:23:15
Dobro.
:23:17
HVALA, ÈARLSE.
:23:19
Zdravo.
:23:33
Šta bi ti uradio?
:23:36
U scenariju ispadam budala,
zar ne? -Izvini. Pokušavao sam

:23:39
nešto... -Ne smeta mi.
Smešno je. -Odlièno.

:23:44
Šta bi ti uradio?
:23:47
Ti i ja smo potpuno
razlièiti. Razlièiti talenti.

:23:51
Znam. Iz èiste zabave,
kako bi veliki Donald

:23:53
završio scenario.
:23:55
Æuti. Veliki Donald.
:24:00
Oseæam kao da propuštaš nešto.
:24:04
Šta, na primer?
-Gledaj.

:24:09
Malo sam èitao u avionu.
:24:14
Ponekada ovakva prièa
ispadne nešto više.

:24:17
Neki uvid u život koji
se širi, kao one japanske

:24:20
papirne lopte koje ispusti u
vodu i procvetaju u cveæe,

:24:25
a cveæe je tako èarobno da
ne možeš da veruješ da je

:24:28
postojao trenutak kada si
pred sobom video papirnu

:24:30
loptu i èašu vode.
Prvo, to je nedosledno.

:24:34
Rekla je da joj cveæe nije
važno. -To je samo metafora.

:24:37
Za šta?
:24:40
Šta je tu papirnu loptu
pretvorilo u cvet?

:24:42
Toga nema u knjizi.
-Ne znam. Nagaðaš.

:24:46
Možda. Ali mislim da treba
da razgovaraš sa tom ženom.

:24:49
Da je upoznaš.
:24:52
Ne mogu.
:24:55
Stvarno. -Idem ja.
:24:57
Praviæu se da sam ti.

prev.
next.