Chelsea Walls
prev.
play.
mark.
next.

1:09:01
da mi prièa prièu o studentu
1:09:03
koji postaje opsednut
pesnikom, filozof, jer tako?

1:09:06
I on èita sve što pesnik
napiše i uèi sebe francuski

1:09:09
tako da može da èita originalne
pesme u svom originalnom obliku,

1:09:12
napušta koledž, troši sav novac
samo na odlazak u Francusku

1:09:15
da pronaðe svog pesnika.
1:09:17
A kada doðe tamo, ne
samo što upozna svog momka

1:09:20
veæ bude pozvan u njegovu kuæu.
1:09:22
I, mislim, to je prelepo!
1:09:24
Sunce sija kroz prozore,
1:09:28
nije ni sanjao o savršenijoj situaciji.
1:09:31
Seli su da ruèaju, pitao ga je
neka pitanja koja je pripremio...

1:09:34
Pesnik poèinje da
odgovara i student shvata

1:09:37
da je zaboravio svoj kasetofon,
1:09:40
i pošto je samouk iz knjiga,
1:09:43
ne razume ni reè onoga što momak kaže.
1:09:45
Ali pesnik prièa i prièa
celo popodne sa entuzijazmom,

1:09:48
sa sjajnom sveznajuæom
svetlošæu u njegovim oèima,

1:09:52
a student samo sedi nasuprot njemu,
1:09:54
ne razumejuæi ni reè onoga što kaže.
1:09:57
Previše ponizan ili stidljiv ili štagod,
1:09:59
da bi uverio sebe, klimao je glavom,
1:10:02
zahvalio je pesniku i vratio
se na avion, bez novca.

1:10:05
Ali, nauèio je.
1:10:06
- Da.
- Nauèio je...

1:10:09
da nema odgovora.
1:10:12
Nisam pisac.
1:10:13
Šta?!
1:10:15
Šta?! O èemu prièaš?
1:10:17
Zvuèi sjajno.
1:10:20
Sranje, nisam ti lepo isprièao.
1:10:22
Trebalo je da èuješ Žan Pola.
1:10:24
Slušaj, Grejs, sleæem za 45 minuta,
1:10:27
- Hoæeš da me pokupiš?
- Sada je 5 ujutru.

1:10:29
Da, znam. Doði.
1:10:32
Neæu...
1:10:33
Šta? Neæeš?
1:10:36
Ne, mislim...
1:10:38
- Šta?!
- Nemam 30 $ kod sebe.

1:10:40
O, sranje. To je izgovor!
1:10:42
To nije izgovor...
1:10:44
Ne radi se o meni. Ti koristiš i novac
1:10:46
i njegov nedostatak kao izgovor.
1:10:49
OK? Potrebna si mi.
Oseæam se kao sranje!

1:10:52
Moj film je oèajan, nikome se ne dopada,
1:10:54
Iscrpljen sam, oseæam se
bolesno, hoæu da te vidim

1:10:57
- a ti jebeno neæeš!
- Oh moj Bože, Sem.


prev.
next.