Nicholas Nickleby
prev.
play.
mark.
next.

:54:02
- Nisam drugo ni oèekivao.
- I on je poslao pismo.

:54:06
Njegov ponos, tvrdoglavost
i istanèani osjeæaji su protiv nas.

:54:13
Otišao je u Liverpool.
:54:15
Zaposlio se.
:54:18
Sve ostalo su izgovori.
:54:21
Pretpostavljam da æe uskoro na neki brod.
:54:25
Otiæi æe.
:54:27
Zauvijek.
:54:37
Dijete.
:54:40
Oprosti mi. Zanemario sam
tebe i tvoju majku.

:54:44
Mogu li vas pozvati u petak u kazalište?
:54:50
- Vrlo ste ljubazni, ujaèe.
- Vrlo dobro.

:54:54
Poslat æu po vas.
:55:03
Prihvatila je.
:55:17
Zanima me Shakespeare.
:55:19
Naroèito nakon što sam vidjela
onu malu, dosadnu kuæu u kojoj je roðen.

:55:24
Zanimljivo. Mogu li?
:55:26
- Nickleby? To si ti?
- Sam si?

:55:31
Kakva sreæa.
:55:39
Poèinje drama.
:55:45
A njezine bi oèi na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem

:55:51
Te ptice bi ko obdan zapjevale.
:55:55
Gle, na ruku sad lice naslanja -
:55:58
Ah, da sam joj rukavica na ruci
I da joj diram lice!


prev.
next.