:00:39
Ponekad kada se vozim po gradu,
ili hodam ulicom stoji èovjek na èoku.
:00:44
Samo stoji i gleda.
:00:47
Ali, ako osjeti da ga netko gleda,
osjeæa se uhvaæeno.
:00:52
I ispred dvorana i autobusnih
stanica mogu se vidjeti.
:00:55
Normalni ljudi koji samo stoje
i gledaju.
:01:02
O èemu razmiljaju ti ljudi?
:01:04
to trae?
:01:07
Prolost moda?
:01:10
26. studenog 1998. opet
sam uoèio takvog èovjeka.
:01:14
Ali ovaj puta je bilo
drugaèije nego obièno.
:01:16
Jer, taj èovjek sam bio ja.
:01:18
A kako sam kasnije shvatio, to je trebala
biti prekretnica u mom ivotu.
:01:24
Tog trenutka trebao sam biti
osloboðen kletve i konaèno odrasti.
:01:34
Sredinom 80-tih ivio sam sa svojom
drugom curom u svom prvom stanu.
:01:38
A kada me je pitala...
:01:40
Voli li me?
:01:41
Rekao sam "Da".
:01:42
Ali, nisam to toèno znao.
:01:44
A kada me ne nekoliko godina kasnije
moja buduæa zaruènica pitala...
:01:47
Gdje si bio 9. studenog 1989?
:01:49
Rekao sam: "Bio sam u Berlinu, na zidu
kod Brandenburkih vrata".
:01:53
Ali to nije bilo toèno.
:01:55
Te veèeri leao sam sa enskom
u krevetu i gledao video.