Anastasia
prev.
play.
mark.
next.

:39:03
Vlad, moj-ne èat-pri za fiju-So.
:39:05
Ona je lisnato tijesto punjeno
šlagom i smijehom.

:39:10
- Pa je li to neka osoba ili krempita?
- Ona je Carièina zanosna prva rodica.

:39:15
Ali, mislila sam da idemo
posjetiti Caricu lièno.

:39:19
Zašto idemo posjetiti
njenu rodicu ?

:39:22
Dimitrij?
:39:24
Pa, niko ne može ni blizu Carice-Majke
a da prvo ne ubijedi Sofiju.

:39:29
Oh, ne. Ne ja. Ne.
:39:32
Niko mi nikad nije rekao da moram da
dokažem da sam Velika Vojvotkinja.

:39:36
- Vidi... - Da se pokažem, da.
Da lijepo izgledam, u redu.

:39:38
- Ali da lažem ? - Ti ne znaš da li
je to laž. A šta ako je istina ?

:39:42
U redu, pa to je samo jedna stanica
više na putu da bi saznala ko si.

:39:46
Mislio sam da je to nešto
što moraš da proðeš do kraja.

:39:49
Pogledaj me, Dimitrij. I ne lièim
baš na Veliku Vojvotkinju.

:40:02
Reci mi dijete. Šta vidiš ?
:40:05
Vidim malu i mršavu nikogoviæku
bez prošlosti i bez buduænosti.

:40:12
A ja vidim aktivnu
i odluènu mladu ženu,

:40:16
koja je veæ pokazala da može
vladati kao bilo koji kralj u svijetu.

:40:23
I ja sam poznavao svoj dio
kraljevske pripadnosti.

:40:28
Vidiš, draga moja,
:40:30
Ja sam bio èlan carski podanik.
:40:39
Znaèi, spremna si da postaneš
Velika Vojvotkinja Anastazija?

:40:44
- Šta ? - Ništa nije ostalo
za tebe tamo nazad.

:40:49
Sve je u Parizu.
:40:56
Gospodo, poènite da me uèite.
:40:59
Dobro se sjeæam.

prev.
next.