Capturing the Friedmans
prev.
play.
mark.
next.

:38:26
Ne vrišti.
:38:34
Obitelj je vrištala,
svatko na svakoga.

:38:37
I svi su mi željeli reæi:
"On to nije uèinio."

:38:40
Ja nisam to željela.
:38:43
rekla sam: "Ne znam."
:38:45
Oni žele da lažem, znate
:38:48
i da kažem: "On nije to uèinio."
Vjerovala ja to ili ne.

:38:51
A ja sam bila tako bijesna na to
što je Arnold napravio

:38:55
da nisam željela to reæi, pa
sam rekla: "Pa, ne znam."

:38:58
A željela sam samo
reæi istinu.

:39:01
To je istina.
Ne znam.

:39:03
Moja majka ga je ostavila,
:39:07
nije razgovarala s njim,
stalno se svaðala,

:39:10
otjerala ga da spava na sofi.
:39:11
Nakon 33 godine braka
kad vas vaša žena,

:39:14
kad ste optuženi za zloèin
koji niste poèinili,

:39:17
provedete 6 tjedana
u zatvoru zbog toga,

:39:20
pokušavate spremiti obranu,
:39:23
a vaša žena vas ostavlja.
:39:26
Moj otac se raspao.
:39:28
Derete se i vrištite o tome
da si joj uništio život.

:39:32
Isprala ti je mozak.
Nisi uèinio ništa.

:39:33
Policija ti je to napravila.
:39:35
To nije tvoja greška.
:39:37
Policija ti namješta.
:39:42
Ali to nije tvoja greška.
:39:43
Mama ti ne vjeruje.
:39:45
Policija te nanišanila
:39:46
i ti si onaj za
kojim jure.

:39:48
Ne zbog toga što
si to zaslužio.

:39:51
Prihvaæaš krivicu,
a ne zaslužuješ krivicu.

:39:53
Pere ti mozak da bi ti prihvatio
da je to tvoja krivica,

:39:55
a nisi kriv.
:39:57
Ona misli da on je to napravio.
:39:59
Ako on to je napravio,
ona misli


prev.
next.