:59:00
ali nema smisla da
ako moj otac prizna krivicu
:59:03
ja da odem na sud i kaem:
"Ja nisam to radio."
:59:05
Kad æe svi porotnici
u novinama èitati
:59:08
da je moj otac priznao krivicu.
:59:10
A ja nisam elio da on to uèini.
:59:15
Organizirao sam da Friedman
i njegova obitelj
:59:17
doðu u porotnièku salu
gdje mogu sjesti
:59:20
i razgovarati o moguænostima
oko priznanja.
:59:24
I dok ja nisam ulazio u sobu
:59:27
osim da pokucam na vrata
da kaem da smo doli
:59:30
u vrijeme u koje je Friedman
htio to uèiniti.
:59:32
Bilo je mnogo
dreke i plakanja,
:59:37
vritanje se èulo,
dolazilo je iz one sobe.
:59:40
Prokletstvo!
:59:41
Kada sam vrisnula na Arnolda,
vrisnula sam
:59:44
"mora to napraviti
jer æe pomoæi Jesseju.
:59:47
Uèini to za Jesseja."
:59:48
Moj brat je bio jako
bijesan oko te èinjenice
:59:53
da æe se moj otac na sudu
izjasniti krivim.
:59:55
I u jednom trenutku
u svom tom kaosu
:59:57
moj otac je poèeo vritati.
1:00:00
Nekontrolirano je plakao.
1:00:02
I podigao stolicu.
1:00:03
Sjeæam se, bacio je stolicu.
1:00:05
Vritao je kako neæe
priznati krivicu.
1:00:07
Nije uèinio nita,
neæe se izjasniti krivim.
1:00:09
Bio je bijesan na majku
1:00:11
i totalno je otkaèio.
1:00:16
I sjeæam se vrlo jasno
1:00:19
kako sam sjedio s ocem
u kutu.
1:00:22
Majka tamo,
braæa ovdje.
1:00:24
Razgovarao sam nasamo s ocem
1:00:26
i on me je pitao
to da uèini.
1:00:31
Mogao sam ocu reæi:
1:00:35
"elim da izaðe odavde,
1:00:36
ode na sud
i ne prizna krivicu."
1:00:40
Umjesto toga, jasno se sjeæam
da sam mu rekao
1:00:45
da elim da on donese odluku.
1:00:50
Sjeæam se da sam se osjeæao
poput stvarno malog djeteta.
1:00:53
Neka vrsta gledanja u oca
i govora:
1:00:55
"Tata, ja," znate,
"hoæu da bude moj tatica."